DOKUMENTI O SOCIJALISTIČKOM POKRETU U SREMU 1894–1908

Iz teksta

Vukovar, 14 maja 1895

Podžupan Jurković banu – dopunski izveštaj o socijalističkom pokretu u Šidu

U pokornom izvješću mojem od 12 t. mj. broj 16 Res. i brzojavci od istoga dana i pod istim brojem imao sam čast Preuzvišenomu Gospodstvu Vašemu izvjestiti, da se je toga dana sakupilo oko 500 ljudih pred sgradom kr. kotarske oblasti u Šidu, te da se ne htjedoše s dobra razići dok jih nije oružničtvo raztjeralo.

*****

Uza sve to što su oružnici najmanje 200 ljudih natrag vratili, počela se je ipak već oko 8 satih svjetina pomalo sakupljati oko sgrade kotarske oblasti (u kojoj se i obćinski ured nalazi), te je taj skup oko 10 satih narastao već na 500 ljudih od prilike.

Pošto su mirno stajali, nije kotarski upravitelj izprva intervenirati htio, nu kada se jadan ratar počeo izgredno ponašati, a nadredar ga zatvoriti htjeo, poče ovaj i žena mu vikati, te ova muža svoga otimati iz rukuh nadredara, te kada je usljed toga nastala vika i nemir među svjetinom, koja je htjela na nadredara navaliti, izašao je kotarski upravitelj među svetinom počev jih izprva liepim riečima miriti i pozivati da se raziđu.

Pošto se međutim svjetina nije htela razići, poslao je po oružnike, razmještene na ulazih u Šid, te kad se narod ne htjede razići ni pri dolasku oružnikah, naložio je ovima, da sa spremljenim puškama potisnu izgrednike, koji su tako u ulice potjerani i onda se razišli. Tom sgodom uhićen je jedan izgrednik, koj se nije htio pokoriti.

Šidska inteligencija sakrila se je po kućama, a i od obćinskih činovnikah, koji su također izgubili prisutnost duha, nije bilo nikoga vidjeti izvan kancelarije. Kotarska oblast naložila je, da sve krčme u 10 satih moraju biti zatvorene, što pak izvršeno nije, te je kotarski upravitelj poslie 10 satih obišao sve krčme s oružnici, te iste isprazniti dao.

Odnosni krčmari kažnjeni su radi neposluha već jučer svaki sa novčanom globom od 15 for.

Noć je prošla mirno, te nije bilo vidjeti ni žive duše po ulicama, jer su se jamačno bojali od oružničkih obhođah. Oko ½ 3 sata noću lupao je njetko velikom silom na prozor upraviteljevog stana povikav bogu mrsku kletvu………ja ću Tebe izplatiti!

*****

U Beogradu došle su mi Pelagićeve knjige u ruke, to sam mogao razabrati iz njih da je on prijatelj sirotinje, pa jer sam i ja siromah bio to sam išao u njegov stan u Beogradu i učinio s njim poznanstvo te sam ga zamolio da me gleda preporučiti da mogu laglje proći; no kada sam vidio za kratko vrieme da mi preporuka nije puno hasnila, to sam odlučio povratiti se kući u Šid, što mi je sam Pelagić savjetovao i što sam učinio nakon 6 mjesečnoga boravljenja u Beogradu.

Za vrieme moga poznanstva sa Pelagićem nisam razgovarao s njime o socijalizmu niti mi je on u tom pravcu štogod kazao; jedino pri mojemu odlazku zamolio me je da gledam kod kuće u Šidu razturivati njegovih knjigah.

U tu svrhu dao mi je 12 kom. knjigah s kojimi sam u Šid došao.

Pošto sam već u Beogradu više tih Pelagićevih knjigah čitao, to nisam ove knjige čitao jer sam znao prilično sadržaj, gledao sam da ih među prijateljima razpačavam.

*****

U tom programu zahtjeva social. stranka, borbom u okviru zakona, da dođe do obćeg izbornog prava. 8-satnog rada itd.

U poslednje vrieme predobio sam dosta veliki broj privrženikah, koji su čitali „Slobodu” i Pelagićevih knjigah; bilo je zanatlijah, bilo je seljakah, dočim trgovacah i činovnikah nije bilo.

Ja nisam organizirao socialističko družtvo u Šidu, nego su se privrženici sami našli, a to ponajviše koji su išli uprkos odvj. Dru Grčiću, koji je pobjedio sa svojom strankom kod obć. ureda u Šidu .

*****

„Poslanica Bogu“ str. 4: „Ali po čem se zna i vidi svuda, kud god se okrenemo, da ljudi i narodi troše vreme i grdne sume na tu veru u savaota, i da se zbog tog grozno zavađaju i satiru... Čovjek nauke i prijatelj istine i naroda, ljudi, ne može na tako što ravnodušno gledati, ako nije i on potonuo u more nevaljalstva“. Str. 5: „Danas i svaki razuman seljak vidi i saznaje da tolike troškove, dangube i robske molitve i ceremonije ne bi udario na narod i ljude ni ciganski Faraon i aračlija, a kamo li bog pravde i istine. Jer kad bi bog tako što tražio, značilo bi da je on tiranin, i šareni komedijaš koji nema ni iskre ljubavi prema narodu niti unutrašnje vrednoće, pa to ništavilo svoje pokriva velikim sjajem ceremonija i drugim svakovrsnim šarenilom. Time mantijaši i njihovi bogomoljci grozno ponižavaju njihovog boga i protivureče onim titulama koje oni dadoše svome bogu, da je on: svemogući, sveznajući...

*****

“Stvarni narodni učitelj”, 675 str.: “Za gotovana nije to ništa, ali za radnika čoveka to je ubistvo, i njemu se paraju grudi od tuge kad vidi kako mu propada tolika zarada zbog praznika nekog Petra i Pavla, Ilije i Pantelije, Ivana i Đurđa, velike i male gospođe i drugi svetitelja, kao što je Ognjena Marija i Marija Egipćanka koja je bila do pokajanja najrazvratnija ženska onog vremena…“ Str. 676: “Narod treba da zna da su praznici a tako isto i molenje bogu i crkvi ujdurma, majstorija narodnih varalica i ugnjetača – mantijaša i vlastnika spahija i drugih badavadžija…

*****

Povodom prigovora što sam ga postavio, da su naime ovi kažnjenici 8 tjedana bili zatvoreni u samotnom zatvoru, izvoljeva presvietli gospodin odjelni predstojnik pozvati se na ustanovu kućnoga reda, po kojoj mora da to bude. To je uostalom presv. gosp. predstojnik izvolio i zadnji put iztaknuti, kad je prethodno na moju interpelaciju odgovarao. Da, priznajem, i ja sam znao za ovu ustanovu, ali ja sam već iztaknuo u interpelaciji da to nisu bili prosti zločinci, nego politički, a ja znam da u čitavom svietu vriedi velika razlika u postupku proti jednim i drugim kažnjenicima i ne mogu priznati da je bilo opravdano ovakav način upotriebiti, a proti ovim ljudima tim manje, jer ja i opet iztičem da su to inteligentni ljudi, neki i sa svršenom realkom, izpitom zrelosti, a najslabiji među njima barem: umije čitati i pisati, i postupa se baš tako s njima i isti upotrebljuje proti njima kućni red, koji proti najprostijima zločincima, palikućama i razbojnicima.